Udruga Škrinjica hrvatski jezik
english

Novosti iz Škrinjice

Dan otvorenih vrata 23.svibnja.2015

Dan otvorenih vrata Udruge Škrinjica i IZLOŽBA SIKIREVAČKIH MOTOVA

 

U subotu 23.5 od 10 do 19 Udruga Škrinjica otvara vrata svim posjetiteljima.


Moći ćete se okušati u našim radionicama, vidjeti sve uratke koje smo radili kroz godinu dana , pogledati predivne radove UDRUGE SIKIREVAČKI MOTOVI,te naučiti ovu tehniku....

 

Važno...nova adresa MO. VRTNO NASELJE ....12 REDARSTVENIKA 1a

Radionica predenja vune

Dana 17.srpnja 2010.godine Udruga  je organizirala  radionicu predenja vune

na adresi  Josipa Kozarca 38 u Vinkovcima, sa početkom u 15 sati.

 

Vunu smo pripremili i zahvaljujemo se svima koji su nam pomogli u pripremi.

Posebno moramo naglasiti da nam je veliku pomoć pružila gospođa Zora Mišetić

koja je sama svu vunu  iščešljala ručno  i još  na grebene doradila.

A tek kako je spretnom i uvježbanom rukom prela, to je bilo milina gledati.

Bilo je još  čanica koje su se trudile presti,

naravno kao i svaki drugi početak, nije bilo ni lako a ni jednostavno.

 

Odaziv je bio dobar, svi učesnici su bili impresionirani i jako su se trudili i sami biti korisni.

I ovaj puta druženje nam je uveseljavao  naš  počasni član-samičar, čika Pero.

Sa harmonikom se pridružila naša Ankica i eto veselja. Pjevali smo svi, kao i uvijek.

Zaista smo svi uživali.

Iako je ljeto a ovakve radionice su recimo to, nekako više zimske,

zadovoljni smo jako i posjetom i učinkom.

 

U dogledno vrijeme ćemo radionici ponoviti i proširiti a nadamo  se i medijski popratiti.

N.K.

 

 

   

Izlet u Mol i Novi Sad



Od 03-11.04.2010 se u Molu održavala Međunarodna izložba ručnog rada i kolekcionarstva.U nemogućnosti da budemu sudionici iste,dogovorile smo se da posjetimo izložbu pa makar kao jednodnevni izlet.08.04.2010 smo nas 21 krenule na put.
Kontaktirajući gosp.Elviru Telečki-predsjednicu udruge žena Zlatne ruke iz Mola,dogovorile smo sastanak sa članicama njihove udruge.Sam doček i susret  sa članicama je bio srdačan i topli a kao dobrodošlicu su nam pripremile domijenak a poslije domijenka vožnju fijakerima po Molu da bi nam barem malo približile Mol.
Izložba je bila postavljena u 25 učionica i velikoj sportskoj dvorani u njihovoj osnovnoj školi.O ljepoti viđenog, raznolikosti izloženog  su samo komentari divljenja i složili smo se svi da je to trebalo doći ujutro rano i ostati cijeli dan u razgledanju pošto je u par sati nemoguće sve pogledati.Na odlasku iz Mola smo gosp.Elviri i ostalim članicama uputile poziv da nas posjete u Vinkovcima.


Na povratku iz Mola smo otišle na ručak u Sokače u Novi Sad.Dočekalo nas je jako ljubazno osoblje  koje je cijelo vrijeme bilo nama na usluzi i ni jednog momenta se nije desilo da je nekome nešto nedostajalo.A tek hrana.I danas se rado sjetimo koliko je sve bilo ukusno i dobro pripremljeno.Posebno smo ostale iznenađene kada nam je osoblje spremilo "zamotače"-hrane zaput da se nađe.
Na samom dolasku u Novi Sad nas je dočekala gosp.Lidia Fajtner Martonoši-glavna i odgovorna urednica časopisa Svilen konac- sa kojom sam već duže vrijeme u kontaktu i koja nam je rekla za izložbu u Molu a koja nam je uputila poziv za sudjelovanje na istoj, znajući da smo mi udruga za očuvanje tradicijskih obrta i rukotvorina i izrade istih.Gosp.Lidia nam je dogovorila susret u Petrovaradinu sa članicama udruge Vredna ruke Novog Sada koje su se samo zbog nas okupile toga četvrtka kako bi nas dočekale i pripremile nam domijenak.Njihov doček je bio izuzetno ljubazan i srdačan a u kratkotrajnom druženju sa njima smo imale priliku saznati nešto više o radu njihove udruge i pogledati dio njihovih rukotvorina urađenih  sa puno ljubavi i strpljenja.Rastale smo se sa radošću zbog susreta sa željom da se što prije ponovo sastanemo ali u našim Vinkovcima.
Poslije toga smo bile u kratkotrajnom razgledanju Novog Sada,opet u društvu gosp.Lidie i njenog supruga koji su se maksimalno potrudili da nam uljepšaju boravak u Novom Sada.I ovim putem im se zahvaljuju sve članice naše udruge a o tome koliko nam je bilo lijepo možete vidjeti na slikama.Slike kažu puno više od riječi.

 

M.N.

Nizane ogrlice

Od moje drage susjede Zore sam naučila kako se izrađivao nakit davne 1950. godine u doba kada se nije puno toga zapisivalo niti bilo interneta.

 

A posebno mi je bilo zanimljivo vidjeti njezin uradak iz tog doba. Imala je u vrećici dio ogrlice nanizan na dlaku konjskog repa i preživjela je ta njena vrećica s mustrom u Nuštru i rat i ruševine.

 

Sjetila se Zora kako se to radilo ali se nije mogla sjetiti kada i od koga je to naučila raditi. Još mi je naglasila, nemoj da mene spominješ, ja tu nisam ništa važna, važno je da se sačuva od zaborava i da drugima pokažeš kako se to radi.

 

Kupila sam nailonsku strunicu i perlice a Zora mi je pokazala kako se može uraditi prekrasan nakit. Prve ogrlice sam nanizala i odnijela u udrugu, odmah su sve članice poželjele i to naučiti. Rekla je jedna članica otprilike ovako - pretpostavljala sam da je to lijepo, ali da je to ovako lijepo, nisam mogla vjerovati.

 

Imale smo radionicu nizanja perlica i onda smo krenule svaka sa svojom idejom i kreacijom. Svaki puta kada se nađemo u udruzi, neka od članica nas iznenadi i obraduje novim idejama i nakitom. Marija je pronašla na internetu da se to zove kraluž na košice. Prilikom naše posjete Vođincima gdje smo imale radionicu čunčanja pokazale smo učenicama i tu tehniku rada.

 

Bile smo jako sretne kada smo vidjele koliko se učenica javilo i naučilo izrađivati takav nakit. Tu smo od gospođe Ane naučile kako se radi Samoborski kraluž na 4 i 6 niti i tako smo i mi proširile svoje znanje. Zauzvrat i mi smo Ani pokazale kako se radi naš kraluž na 4 niti - ja to zovem Zorin kraluž na okruglo.

 

Naravno, ostaje da naučimo još puno ali ponosne smo i na ovo što smo do sada postigle. Radionice se održavaju svakim četvrtkom od 18 - 20 sati i zainteresirani neka se jave kod Nade ili Marije.

 

N.K.

SA SAJMA ZDRAVLJA...

Udruga Škrinjica je i ove godine sudjelovala na 14. Sajmu zdravlja u Vinkovcima od 23-25. travnja 2010. godina.

Prostor štanda je bio osmišljen kao naše večeri prela.

Imali smo svježe omolovane zidove,  prozore i firange, dodatno  ukrašene bršljanom i naravno radovima koje su izradile vrijedne ruke naših članica.

Prezentirali smo naše radionice tkanja, čunčanja, necanja, veza na buriće, izrada motiva ili sunčane čipke, vez čičkanac, 

zlatovez, ručno predenje domaće vune na vreteno, heklanja a sve to kroz naše druženje koje nam je svima jako bitno.

 

Tkalački stan je bio dva dana u funkciji na radost posjetitelja a bilo je vidljivo da su sretni što  imaju prigodu to vidjeti.

 

Puno starijih ljudi je imalo osmjeh na licu kada su vidjeli tkalju kako vrijedno tka krpare a neki su i drugi dan došli samo da još   jednom to vide.

Mlađi su imali priliku sjesti i sami pokušati tkati, mnogi su se i slikali uz tkalački stan  ali djeca su ipak bila najsretnija kada su sjela i malo tkala uz asistenciju tete za tkalačkim stanom.

 

Dosta zainteresiranih se javilo za naučiti tkati te smo obećali uskoro pokrenuti i tu radionicu.Također, zainteresirani za radionice čunčanja,keramike  ili zlatovez, moći će uskoro doći na naše radionice.

Izložili smo puno ručnih radova koje su naše vrijedne članice izvezle, načunčale čipku i ručno je prišile. Po tome smo zaista jedinstveni jer samo naša udruga tako izrađuje lijepe stoljnjake, miljee, zidnjake- kuharice.

 

Ovaj puta smo posjetiteljima ponudili vezene jastučiće i torbe za kupovinu koje smo izvezle na žutici a motiv su naši Vinkovci.

Ponosno smo prezentirali i tehniku veza na buriće tako da smo imali lijepe jastučiće vezene tom tehnikom i eko torbu vezenu na juti.

Torbica rađena tehnikom čičkanac  bila je zapažena kao i keramički uradci,naš etno nakit, zlatovez  i da ne nabrajamo dalje.

Raduje nas da je sav naš trud prepoznala i prosudbena komisija za odabir najuređenijeg štanda i dodijelila Udruzi Škrinjica posebno priznanje za osvojeno prvo mjesto.

N.K.

 

Radionica pripleta

Prvu radionicu priplita vodila je teta Marica Crepić. 

I tada je odaziv članica bio veliki a kako nismo sve bile u mogućnosti

istovremeno proći radionicu, dogovoreno je da ćemo radionicu u dogledno vrijeme ponoviti.

 

Upravo je u tijeku po drugi puta radionica prilpita koju vodi gospodin Nikola Suća iz Nuštra. 

I ovaj puta, veliki broj naših članica obučava se u izradi ove gotovo zaboravljene tehnike  jednog od najstarijih ručnih radova.

 

Sa puno strpljenja i ljubavi prema ručnom radu, on spretno i nesebično  prenosi svoje znanje na naše članice.

Jako smo sretne i  zahvalne gospodinu Suća što nam je  to omogućio.

 

 

N.K.

Heklani nakit

Pronašle smo prekrasan heklani nakit na internetu ali nismo same uspjele da počnemo sa izradom. I dok smo tražile kako i tko da nam u tome pomogne,došla je naša Zlata (Bernardica Stigler) iz Beča i donijela dvije mustra heklanog nakita.

 

Eto, i ta je barijera savladana i odmah smo krenule sa radom. I ovaj puta sve su se članice veselile prilici da nešto novo nauče i radujemo se da na idućoj izložbi možemo  pokazati naše kreacije.

 

Tako našim dosadašnjim mnogobrojnim radionicama pridodajemo još jednu, i čim se obuče sve članice udruge ili bar dobra polovica nas - to je minimum dvadest žena, svaka će uraditi svoju kreaciju i na kraju ćemo  imati jednu zanimljivu zbirku nakita. Svi zainteresirani za izradu te vrste nakita neka se jave u našu udrugu svakog četvrtka od 18- 20 sati.

 

Tečaj će biti organiziran po potrebi za sve zainteresirane. Dobrodošli.

 

N.K.

 

 

Priča o čunčanju (tatting, Occhi, Schiffchen)

Jednoga dana došla je u Škrinjicu naša Kaja (Kata Šporčić) sa plastičnim čunkom koji je mađioničarskom vještinom probacivala između svojih deset prsta i pri tome je izrađivala neobično lijepu i nama još neviđenu čipku.

 

Pitanja je bilo od svih nas, kako se to radi, kada i gdje je to naučila, hoće li nam pokazati, mogu li ja to odmah pokušati uraditi...

 

Kaja nam je objasnila da je to naučila prije 30 godina kao mlada snaša od jedne gospođe koja se poslije Drugog sv. rata vratila iz Amerike u Đeletovce i donijela metalni čunak, koji je odmah na sebi imao kvačicu pomoću koje se spaja čipka.

 

Počeli smo odmah potragu za takvim čunkom. Kaja je posudila metalni čunak od poznanice koji sam slikala i poslala u Ameriku da moja sestra pokuša to pronaći.

 

U tome je pomogla moja draga prijateljica Amy, Amerikanka kojoj je bilo drago da smo se odlučile raditi čunčanje jer se ona dobro sjeća svoje bake koja je to radila. Pronašla je čunke i dostavila ih je po mojoj sestri Verici.

 

Naravno, ja sam već isti dan bila u Berlinu da ih preuzmem. I sama sam pomoću Interneta pokušala savladati kako se radi čipka i bila sam čak sigurna da sam i naučila.

 

Ali, kada sam došla kući, Marija mi reče da mi se ne vozi pravi konac, trebalo je još savladati da se konac prebaci - kako to mi kažemo, da uradi „klik".

 

Tek tada sam mogla reći da sam i ja naučila raditi čipku čunkom, ili kako neki kažu rad s lađicom.

 

Za to vrijeme Marija je bila najupornija i pokušavala je na sve načine da savlada tehniku čunčanja. Satima je sjedila i Kaja joj je pokazivala, evo ovako, evo vidiš, ovako...

 

Nakon toga bi Marija po Internetu još pokušavala saznati više o toj tehnici i kako da je savlada. Marija Novak je potpuno savladala čunčanje dok sam se ja vratila iz Berlina.

 

Dakle, bilo je to sječnja 2008. i od tada se puno toga uradilo i dosta nas se se obučilo. Marija je već pokazivala drugima a i ja sam joj se pridružila i obučavale smo ostale članice.

Meni se čipka dopadala i odmah sam počela praviti čipku za velike trpezarijske stolnjake, miljee, salvete i td., i to sa dva čunka što je dosta zahtjevnija tehnika.

Dok sam ja izrađivala čipku Marija se snalazila po Internetu za ideje o čunčanom nakitu i jednog četvrtka pojavila se je sa čunčanom ogrlicom. Sve smo bili oduševljene i odmah smo počele praviti slične ogrlice.

Naravno, opet smo sve učile i radile, stvarale same svaka svoje kreacije od ogrlica do narukvica i naušnica.

Ja sam izradila nekoliko krunica pomoću dva čunka i perlica. Ponosno možemo reći da je naš čunčani nakit zahvaljujući ljubaznosti gospođe Slavice Muse bio izložen u Ujedinjenim Arapskim Emiratima na sajmu.

 

Na Sajmu zdravlja 2008. smo se prezentirale sa radom i privukle smo dosta pažnje. Nakon toga javilo nam se dosta zainteresiranih žena koje su došle u udrugu i učile čunčati.

 

Sada nam je ponovno moja draga prijateljica Amy uz novu pošiljku čunaka poslala i diplome koju je dobila svaka članica nakon što je savlada tu tehniku.

 

Napomenuti ću da su naša najmlađa počasna članica Helena (9 godina) i najstarija baka Vinka također dobile diplomu jer su i one naučile raditi. Podjelu diploma smo ovjekovječile fotografijom i tu večer smo imale razloga biti sretne zbog toga i to smo skromno proslavile.

Svim ovim nastojimo očuvati naše jedinstvo u udruzi, i da se kroz naše okupljanje i druženje uvijek nešto novo nauči, ali i znanje prenese na druge.

 

Možemo reći da smo jedina Udruga u Hrvatskoj koja se bavi ovom vrstom ručnog rada i drago nam je da to neće pasti u zaborav. Ponosno ističem da su nas pozvali iz Osnovne škole Vođinci jer su nastavnice i djeca željela naučiti čunčati.

 

Zahvaljujući gospođi Mariji Levanić mi smo bile u školi nekoliko puta, održali radionicu i svi smo bili jako sretni kada smo vidjeli da su svi naučili.

A da se čunčanje ipak kod nas radilo i prije 50 i više godina saznali smo kada nam je naša članica Maja Salaj jednoga dana donijela čipke koje je njena pokojna baka nekada izrađivala, pretpostavljamo od 1950 -1960. godine.

Nije se radilo masovno, ali ipak je bilo žena koje su to znale i radile. Neznamo kako, kada i od koga su to naučile, ali znamo da se tako i u našim krajevima izrađivala čipka.

 

Drago nam je da je našu udrugu posjetila HTV u veljači ove godine, zabilježila i emitirala u emisiji "Dan za danom" 03. ožujka 2009.g. da se sačuva od zaborava.

Radionice su četvrtkom i svi zaintersirani mogu se javiti voditeljima radionice kod Marije Novak i Nade Kovačević.

N.K.

 

Radionica RAKU tehnike

  U subotu 26.travnja, 2008.grupa keramičara Udruge Škrinjica imala je priliku i čast upoznati se sa starom japanskom

vještinom RAKU-tehnikom izrade keramičkih predmeta.

  Uz pomoć voditelja, Udruge RAKU keramičara iz Virovitice,glazirale su svoje predmete,složile u specijalno izrađenu peć,

vadile posebnim klještima užarene predmete i uranjale u piljevinu.

  Garavi uradci nisu puno obećavali sve dok nisu bili dobro izribani u vodi,što je ustvari mukotrpan i naporan posao,

ali sa svakim potezom metalizirane nijanse boja sve su više dolazile do izražaja,a radost zbog dobro obavljenog

posla i druženja prevagnula.

  Valjda zbog toga RAKU u prijevodu s japanskog znači radost druženja.

                                                                                

                                                                                                                       N.V


Sunčana čipka

Motive sam naučila prije tri godine od više osoba etapno. Jedna me je žena naučila kako da osnivam mrežicu na kalup za motiv, od druge sam naučila kako da ispunim tu mrežicu, a treća i još neke su mi pokazale kako se završava motiv, kako se skida sa kalupića i neke vrste bodova.

 

Za izradu motiva potreban je pamučni konac, što je konac tanji to je motiv ljepši, šivaća igla i kalupić ili koturić ili već kako se to u nekom selu zove.

 

Kalupić je drveni ili plastični sa točnim brojem zareza od čega ovisi kakva će biti mustra koju ćete raditi. Kalupi mogu biti različitog oblika od okruglih, kvadratnih, trokutastih, srcolikih, ovalnih, u obliku cvijeta i još nekih drugih oblika.

 

Najprije se na kalupić osnuje mrežica koja podsjeća na paukovu mrežu ili na sunčane zrake odtuda i naziv sunčana čipka i onda se kreće sa izradom. Radi se iz sredine tehnikom tkanja ili preplitanja, odnosno naizmjenično se prelazi određeni broj puta preko i ispod konca mreže. Izrada motiva je jako precizna, zahtjevna i spora.

 

Motivi su došli u Hrvatsku putem modnih časopisa, a pojavljuju se i u mnogim drugim kulturama i narodima kao narodni ručni rad. Porijeklo vuče sa otoka Tenerifa i zove se još i tenerifska čipka. Kod nas je ustaljen naziv sunčana čipka i ima dugu tradiciju izrade.

 

U prošlosti su se koristili za izradu različitih dodataka koji su se stavljali na haljine glumica, balerina i finih gradskih dama jer nije bilo industrijske čipke za kupiti. Motivi se ušivaju ili ušlingavaju u jastučnice, tabletiće, stoljnjake, narodnu nošnju, na muške košulje, oplećiće, na skuta, na modnu odjeću, suknje, korzete, bluze. Ukrašavaju tabletiće za Uskršnje jutro, mogu se međusobno spajati u filigranske miljetiće, stavljaju se na šokačke otarke, na kragne, na boce, na torbice i na još jako puno stvari.


Izrađeni motivi su elegantni, profinjeni, luksuzni jer ih treba puno komada za jedan odjevni predmet a izrada je spora i skupa. Izrada motiva relaksira, smiruje i pozitivno djeluje na osobu koja je radi.

 

J.I.

   

Radionica pačvorka

Radionicu pačvorka smo imali 17. siječnja 2010.godine i taj dan je teško bilo pronaći mjesto za stolom u našoj staroj kući.

Gotovo dvadeset  članica  je učestvovalo u izradi jako zanimljivog ručnog rada.

Gospođa Ivana Šimić, tiho i nenametljivo, svima je sa puno strpljenja pokazala i prenijela znanje u

izradi prlijepih prekrivača od platna a uz pomoć konca i šivaće igle.

 

Usput, druženje je i ovaj puta bilo jako ugodno, dobro raspoložene članice,

željne uvijek nešto novo naučiti,

bile su više nego oduševljenje svojim uradcima koji su još isto veče bili vidljivi.

I ovu radionicu planiramu u dogledno vrijeme ponoviti.

N.K.